Jurimo okolo istim stazama
istu zemlju gazimo,od istih strahova bježimo
i nikako da se sretnemo.
Volio bi da si tu,negdje tu
gdje vruć pepeo od izgorjelog drveća
pada po našim glavama.
Gdje rosa hladi uzavrele izvore
koji nude mudre tajne starih druida
i da se nađemo na pola puta ka beskraju
jer tu počivaju naše potrage
i želja da se u kamenu sakrijemo.
Ne znamo mi šta je to što prste u prste plete
i šta su ruke spojene na mostu
što visi nad rijekom preobražaja.
Ne znamo,samo slutimo.
staklena@daaf
