"...Oni su se udruzivali i,izdvojeni od ostalih,zivjeli povucenim i usamljenim zivotom,koga su uredili sa najvecom paznjom...Mucno je secati se kako je gradjanin izbjegavao gradjanina,kako se medju susjedima jedva ko nalazio da prema drugome pokaze saosjecanje,i kako se razdvojeni srodnici nikad ne sretase.Ucveljenost je tako duboko prodrla u ljudske duse daje u tom uzasu brat napustao brata,a zena muza,dok ocevi i majke,kao da su stranci,nezbrinutom ostavljahu djecu njihovoj sudbini...Na vrhuncu zlopacenja i ispastanja naseg grada,ranjivi autoritet ljudskog i bozanskog zakona bese zloupotrebljavan i gotovo se sasvim raspao,jer oni koji su trebali da ga primjenjuju i sami behu mrtvi ili bolesni.Stoga je svaki covjek bio slobodan da cini sto je u sopstvenim ocima nalazio da je pravo...">decameron<
Dijagnoza:....furioza.
Lijecenje:....urastanje u trajne vrijednosti zivota.
